Zakasnio sam godinu dana proslaviti okrugli jubilej, 40 godina rada sa seniorima i za seniore.
Jedina konstanta u mom životu je inovacija, promjena, prilagodba. Što u kombinaciji s godinama rezultira previdom godišnjice!

Senzacija: Penzići vježbaju!
Prije 41 godinu, 29.05.1984. godine, dnevne novine “Novi list” objavile su mali članak o mom angažmanu za članove kluba umirovljenika “Potok” u Rijeci. Ne sjećam se više jesu li se vježbe održavale jednom ili dva puta tjedno, sjećam se kako sam se čudio kako penzići imaju slabu kondiciju. Danas mi je potpuno jasno kako to ide.

Hvala Miljenka!
Prostorija u kojoj smo vježbali je moj bivši razred u Medicinskoj školi, sadašnjem Fakultetu zdravstvenih studija. Prije studija medicine završio sam fizioterapeutsku srednju školu. Osim vježbanja s penzićima radio sam i u Opatijskim hotelima kao maser, po Rijeci sam odrađivao kućne terapije za hemiplegije.
Ovo je prilika da kažem hvala Miljenki Zule. Mojoj razrednici, profesorici i mentorici.

Bezvremenski gušti
Kažu da svako vrijeme nosi svoje breme. Ja se međutim iz tih vremena sjećam samo dobrih stvari. Odlazak u Trst po traperice, ulje i kavu. Pizza u Dionisu. Neptun u Bakarcu. Milde Sorte u Opatiji (sorry Voloskom).

A što sam htio postići proslavom jubileja?
Najavu nastavka amerikanske investicije i nastavka obiteljske medicinske tradicije u Delnicama. Eto, službeno objavljujem odluku o razvoju Amerikanskog poslovnog centra i Gorskog medicinskog centra.

U idućem postu:
Adresa gdje zdravlje susreće business – Amerikanska ulica 3

Marijan Gjukić